U Republici Hrvatskoj, među financijskim institucijama prema važnosti i koncentraciji na tržištu ističu se banke, a potom slijede mirovinski fondovi, kao temelj mirovinskog sustava koji se održava na cjelokupno gospodarstvo, posebice putem socijalnog aspekta. Mirovinski sustav kakav postoji, razvijao se kroz niz godina, međutim najveće promjene i karakteristike mirovinskog sustava unijela je mirovinska reforma koja je provedena 2002. godine. Mirovinski fondovi mogu biti formirani kao obvezni ili dobrovoljni, a kao osnova za ovaj rad, naglasak je stavljen na obvezne mirovinske fondove. Budući da je njihovo poslovanje vrlo važno za budućnost svakog osiguranika, dio je posvećen analizi ulaganja, iz koje se izvodi zaključak da posluju u skladu s brojnim zakonskim propisima i regulativama i podliježu kontroli od strane brojnih institucija. Trenutno na tržištu posluju četiri obvezna mirovinska fonda i četiri mirovinska društva koja njima upravljaju. Sukladno strukturi mirovinskog sustava, razlikuju se tri kategorije mirovinskih fondova prema rizičnosti, među kojima se posebno ističe kategorija B, koja se smatra prilično sigurnom te bilježi najveći broj članova i najvišu vrijednost imovine kojom raspolaže. Danas, u uvjetima nepovoljnih gospodarskih, a posebice demografskih kretanja, potrebno je unijeti određene promjene u sustav kako bi se osigurala njegova održivost u dugom roku. U tom kontekstu, naglasak bi posebno trebao biti stavljen na povećanje zaposlenosti, prvenstveno zbog snažne povezanosti između postojećih zaposlenika i osiguranika koji ostvaruju mirovinu.