Javno-privatno partnerstvo oblik je suradnje između javnog sektora, koji je obično predstavljen državom ili lokalnom samoupravom, i privatnog sektora, koji uključuje tvrtke ili razne druge privatne entitete. Ovakav oblik suradnje temelji se na zajedničkoj izgradnji, upravljanju, financiranju te održavanju projekata i usluga. Povijest javno-privatnog partnerstva seže daleko u prošlost, no moderni oblici razvijeni su u 20. stoljeću, posebno u industrijaliziranim zemljama, a kasnije je trend pratio i rastuće sektore. U Hrvatskoj javno-privatno partnerstvo ima značajnu ulogu od 90-ih godina prošlog stoljeća, posebno u infrastrukturnim projektima. Zakonska regulativa uspostavljena je2011. godine, definirajući postupke i smjernice za sklapanje ugovora te nadzor i provedbu projekata. Kao i svaki oblik suradnje, javno-privatno partnerstvo ima i pozitivne i negativne aspekte što ga čini u ovom radu i predmetom istraživanja. Ovaj rad analizira teorijski značaj modela javno-privatnog partnerstva kao i analizu utjecaja ovog oblika suradnje kroz nedostatke i prednosti. Teorijski okvir rada pruža jasne definicije javno-privatnog partnerstva te je istaknuta i sve veća uloga i važnost u Republici Hrvatskoj. Primjena modela javno-privatnog partnerstva u izgradnji autobusnog kolodvora Osijek prikaz je učinkovitosti ove vrste modela u poboljšanju infrastrukturnih projekata kroz suradnju privatnog i javnog sektora. Rezultat istraživanja potvrda je učinkovitog modela javno-privatnog partnerstva, ali uz jasne zakonske okvire i transparentnost tijekom provedbe čime je potvrđen i glavni rezultat istraživanja. Preporuke uključuju jačanje institucionalnog okvira, poticanje inovacija te povećanje transparentnosti kako bi maksimizirali korist, a smanjili rizike javno-privatnog partnerstva.