Cilj ovog rada je pridonijeti značaju vrijednosti, percepcija, interesa i očekivanja pojedinca, kako pristupiti određenim načinom motivacije i koji su bitni elementi u zaključivanju kojom motivacijom mu pristupiti. U današnjici se elementi koje zaposlenici vrednuju mijenjaju te je fluktuacija zaposlenika u tvrtkama velika, kako bi se to izbjeglo potrebno im je zadovoljiti odgovarajuće potrebe kojima teže. Ulaganje u ljudske resurse sve je bitnije zbog značajnosti zauzimanja što bolje pozicije na tržištu. Motivacija zaposlenika samo je dio ulaganja u ljudske resurse, a u ovom su radu prikazani načini i teorije motivacija koje su kroz protekle godine proučavane. Te su teorije motivacije podijeljene na sadržajne i procesne, od kojih sadržajne objašnjavaju elemente koji utječu na ponašanje zaposlenika i njihove potrebe za obavljanje rada, dok u procesnim teorijama ista ta potreba nije dovoljan motivator za obavljanje rada. Motivacija je zadatak nadređenih koji može biti složen, no sve više se pridaje značaju međusobne motivacije zaposlenika. Svakom zaposleniku treba pristupiti drugačije jer se očekivanja, percepcije, vrijednosti i interesi koji će ga motivirati za rad razlikuju od pojedinca do pojedinca. Većom pažnjom korištenja motivacije zauzima se bolji položaj na tržištu i zadovoljstvo zaposlenika uz manju fluktuaciju istih. Zato menadžer mora znati prepoznati kojim oblicima motivacije motivirati određene zaposlenike te hoće li koristiti materijalne ili nematerijalne oblike motivacije u određenom trenutku. Zato i treba znati prepoznati situaciju u kojoj je potrebno pružiti motivaciju. Rad je potkrijepljen istraživanjem vodećim sklopom hotela na području Hrvatske, pretežito Istre i Dalmacije s provedenom anketom zaposlenika o motivaciji koju hoteli provode i zadovoljstvom istih.