Financijski izvještaji su nositelji i pokazatelj računovodstvenih informacija koje posjeduju široki krug značenja i kvalitetnih informacija za korisnike. Glavni cilj temeljnih financijskih izvještaja je da prikažu i pomoću njih da se prezentiraju: izvještaji o financijskom stanju koji se naziva bilanca, nadalje su to izvještaji koji pružaju sliku o financijskom prometu poduzeća gdje pripadaju: račun dobiti i gubitka i izvještaj o novčanom toku, te pomoćni izvještaji koji pružaju dodatne informacije, a to su izvještaj o promjeni kapitala, odnosno glavnice i bilješke uz financijske izvještaje, kako bi interni korisnici, odnosno menadžeri odredili nove strategije kretanja poduzeća za razvitak i napredak istog, te eksternim korisnicima, kako bi mogli donijeti kvalitetne ekonomske odluke. Zbog tih razloga izvještaji trebaju biti napisani i interpretirani: pouzdano, neutralno i ono najvažnije moraju biti usporedivi s prošlogodišnjim izvještajnim razdobljima ili čak s izvještajima srodnih djelatnosti. Bilanca je financijski izvještaj kojim se poduzetnicima, investitorima i bankama želi prikazati financijski položaj poduzeća u određenom vremenskom razdoblju. Izvještaj se sastoji o aktivnih i pasivnih stavki, koje su raspoređene prema likvidnosti i dospijeću plaćanja, te njihov zbroj u konačnici mora biti jednak. (Žager, 1996.)