Razvoj globalnog tržišta i napredak ekonomije uvjetuje mobilnost radne snage, osobito iz zemalja u kojima je svjetska kriza usporila gospodarstvo. Uspostavljanje jedinstvenog europskog tržišta koji uključuje slobodu kretanja osoba, robe, usluga i kapitala također pridonosi okretanju radnog stanovništva za boljom zaradom izvan države rezidentnosti što posljedično stvara rizik od međunarodnog dvostrukog oporezivanja. Takav rizik pojavljuje se u slučajevima kada osoba živi u jednoj državi, a radi u drugoj državi, kada je izaslana na kraći rad u inozemstvo ili kada živi u drugoj državi i tamo traži posao. Prema načelu teritorijalnosti pravo je države izvora oporezivati dohodak, dok će to pravo pripasti i zemlji rezidentnosti obveznika prema međunarodno standardiziranom načelu svjetskog dohotka. Dvostruko opterećenje dohotka porezom eliminiraju zakoni samih zemalja, ali još uspješnije ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja potpisani između dviju zemalja. Rad je usmjeren na oporezivanje godišnjeg inozemnog dohotka uz primjenu tuzemnih propisa i međunarodnih ugovora. Kroz praktične primjere analizirat će se načini primjene ugovora te će pokušati utvrditi eliminira li primjena ugovora međunarodno dvostruko oporezivanje i rasterećuje li porezne obveznike. Prije same analize prezentiraju se načini izvještavanja i obveznici izvještavanja o inozemnom dohotku, odnosno načini prikupljanja dohotka koji je predmet godišnjeg obračuna poreza na dohodak. U radu se autorica osvrće na međunarodnu suradnju o razmjeni informacija o ostvarenim dohocima rezidenata i poreznu amnestiju. Dodatno se, vezano za oporezivanje inozemnog dohotka analizira oporezivanje inozemnih primitaka u odnosu na promjene tuzemnih propisa i utvrditi mogu li izmjene propisa rasteretiti poreznu obvezu.