Ekonomske teorije 20. stoljeća područje je o kojemu se može jako puno toga napisati. Brojni ekonomski pravci, brojni ekonomski teoretičari, njihova djela, njihovi ciljevi i njihova usmjerenja samo su neka od područja koja se mogu protumačiti na razne načine i o kojima se može jako puno toga napisati. Promatranje široke retrospektive događaja odnosi se na to da se u obzir trebaju uzeti svi čimbenici koji su na bilo koji način imali određenu razinu utjecaja na razvoj ekonomskih teorija. Krenuvši od same definicije ekonomskih teorija da se naslutiti kako ovo područje i ova tema može otkriti jako puno toga. Na definiciju vrlo se jednostavno mogu nadovezati brojni ekonomski pravci od kojih svaki na svoj način može uputiti kako i na koji način pridonosi razvoju ekonomskih teorija. Konkretno, merkantilizam, fiziokratizam, klasična Engleska škola, marksizam te neoklasična škola samo su neke od značajki koje govore u kojem su se smjeru razvijale ekonomske teorije 20. stoljeća. Kao neke od glavnih ciljeva ovih ekonomskih pravac može se izdvojiti rasprave o ostvarenju što većeg bogatstva, ukidanje carinskih granica, puna uloga ekonomskih i moralnih pravila, uvođenje jedinstvenog poretka, odbacivanje kapitalizma i njegovog ekonomskog sustava te ostali koji će detaljnije biti opisani kroz sam završni rad. Naravno, svaka od navedenih teorija imala je i svoje predstavnike i nositelje koji su bili njihovi tzv. „ predvodnici“ prema ostvarenju postavljenih ciljeva. Velika se ekonomska imena javljaju pojavom ekonomskih teorija i pravaca i velika većina njih ostavila je bitan „ trag “ kako u prošloj, tako i u današnjoj ekonomiji.