Za trgovinu možemo reći da je zasigurno jedna od najstarijih gospodarskih djelatnosti. Trgovina je u Zakonu o trgovini (N.N., br. 87/08) definirana kao gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, na domaćem ili inozemnom tržištu. Trgovina na malo, veletrgovci, distributeri i slična društva koja prodaju robu su društva za trgovinu. Društvo za trgovinu prodaje robu u gotovo istom fizičkom obliku u kojem je ona kupljena, za razliku od proizvođačkih društava koja pretvaraju sirovine i kupljene dijelove u gotovu robu. U trgovačkim društvima nema proizvodnje, stoga je poslovni proces kraći i jednostavniji što se odnosi i na evidenciju trgovačke robe. Za trgovačku robu možemo reći da je to materijalna imovina koja je nabavljena radi daljnje prodaje. Trgovina se može obavljati kao trgovina na veliko i kao trgovina na malo. Ekonomski leksikon (1995, p.705) definira trgovinu na veliko kao trgovinu koja nabavlja robu od proizvođača u velikim količinama i prodaje ju trgovcima na malo, prerađvačkim poduzećima i drugim velikim potrošačima. Troškovi nabave trgovačke robe obuhvaćaju: nabavnu cijenu umanjenu za rabate i slične popuste, uvoznu carinu i druge pristojbe, poreze osim onih koji se mogu vratiti od porezene vlasti, troškovi prijevoza i druge troškove dopreme do mjesta skladištenja ili prodaje (MRS 2,t.10). Trgovac odabire dali će zalihe trgovačke robe knjižiti po nabavnoj ili prodajnoj cijeni te odluku definira računovodstvenom politikom. Računski postupak utvrđivanja troška nabavne i prodajne cijene zove se kalkulacija (Dražić – Lutilsky i suradnici 2010, p.312). Trgovačka roba prestaje biti imovinom trgovca u trenutku prodaje i isporuke kupcu kada se na njega prenose rizici i koristi od vlasništva nad robom. Trgovina na malo je kupnja robe radi daljnje prodaje stanovništvu za osobnu potrošnju ili uporabu kućanstvu i posredovanje u kupnji, odnosno prodaji robe za treće osobe (ZOT, čl.12). Trgovina se obavlja u prodavaonicama, evidentira se na računu 663 gdje se iskazuje po tzv. „maloprodajnoj cijeni“, odnosno po prodajnoj cijeni s uračunatim porezom na dodanu vrijednost. Kao i kod trgovine na veliko, sukladno MRS-2, zalihe se u maloprodaji vrednuju po trošku nabave ili po neto-utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. Trgovci na malo nabavljaju trgovačku robu direktno od proizvođača ili od veletrgovca, mogu je izravno uvesti ili prenjeti iz vlastitog veleprodajnog skladišta. Nabavna vrijednost trgovačke robe računa se na isti način kao kod veletrgovine. Prije nego što se trgovačka roba stavi u prodaju potrebno je sastaviti kalkulaciju maloprodajne cijene. Trgovac prilikom prodaje kupcu izdaje račun u obliku vrpce ili potvrdnice iz naplatnog uređaja u dva primjerka.