U ovom radu se obrađuje pojam i stilovi vođenja i vođenja te njihov utjecaj na zaposlenike u poduzeću. Stilovi vođenja od velike su važnosti za postizanje uspjeha poduzeća kao cjeline i ostvarivanje pozitivnih rezultata poslovanja. U ovom radu predstavlja se pojam ne samo vođenja i njihovih stilova već i pojam vođe i međusobni odnos menadžmenta i vođenja. Definiranjem stilova vođenja kroz ovaj rad saznajemo kako u teoriji imamo više vrsta vođenja koji su najčešće odvojeni na tradicionalne i moderne zavisno do vremena kada su nastali. Kada je riječ o tradicionalnim stilovima vođenja od kojih je cijela teorija vodstva i vođenja krenula razlikujemo dva temeljna a to su autokratski i demokratski stil. Ova dva stila predstavljaju temelj u razvoju moderne teorije stilova vođenja. Stilovi vođenja koji su predstavljani kao moderni u ovom dijelu su transformacijski, transakcijski i laissez-faire stilovi vođenja, od kojih svaki od njih predstavlja višu stepenicu u modernizaciji teorije. Naime transakcijski kreće od davanja poticaja zaposlenicima u obliku nagrada, transformacijski ima kao cilj poticanje zaposlenika i povećanje njihove motivacije pomoću pozitivnih stimulansa kao što su razgovori prijateljski odnosi i slično dok laissezfaire stil vođenja kao najdalja stvarnost kao obilježje ima potpunu neangažiranost vođe u procesu vođenja i prepuštanje svega na odluku sljedbenika. Empirijskim istraživanjem i analizom istoga u ovom radu nastoji se međusobno povezati i vidjeti kako pojedini stilovi vođenja utječu na ponašanje i zadovoljstvo zaposlenika u poduzeću.