Poljoprivreda je oduvijek bila jedan od najvažnijih gospodarskih sektora jer proizvodi hranu koja je potrebna čovjeku da bi preživio na Zemlji. Razvojem poljoprivredne djelatnosti osmišljene su mnoge tehnike čiji je cilj bio povećanje proizvodnje kako bi se mogao pratiti trend rasta stanovništva. Pritom su se koristila brojna umjetna sredstva koja su djelovala na rast biljaka i životinja, ali se nije vodilo računa o njihovom štetnom učinku na okoliš. Tek sredinom prošloga stoljeća, države su osvijestile da je nemoguće nadalje održavati ovakvu poljoprivrednu proizvodnju te da se hitno trebaju poduzeti promjene. Zbog toga su osmislile čitav niz mjera koje je potrebno implementirati u poljoprivrednu proizvodnju kako bi se smanjio negativan utjecaj na tlo, vodu, zrak i bioraznolikost, a na kraju i na čovjekovo zdravlje. Poljoprivreda ima pozitivne efekte na okoliš poput očuvanja prirodnih staništa, zadržavanja zemlje sađenjem i pozitivne ekonomske učinke, ali su značajni i njezini negativni efekti. Onečišćenje tla pesticidima i umjetnim gnojivima, njegovo zaslanjivanje, eutrofikacija vode, povećana koncentracija hranjiva u vodi, povećane emisije amonijaka i stakleničkih plinova te erozija tla samo su neke od štetnih posljedica. Europska unija svojom Zajedničkom poljoprivrednom politikom provodi mjere zaštite okoliša, no ponegdje su potrebni dodatni napori, a takva situacija je i u Republici Hrvatskoj. Provođenjem mjera vidljivi su pomaci na bolje, ali još uvijek postoje određeni problemi i izazovi s kojima se treba suočiti. Ipak, s obzirom na prirodni okoliš i primjenu mjera održivog razvoja, Hrvatska može podići svoju poljoprivredu na modernu, produktivnu i konkurentnu razinu te ostvariti njezin održivi razvoj u budućnosti.