Carinska zaštita je stoljećima prisutna u svijetu, njome se reguliraju robni tijekovi u korist ili na štetu onih zemalja koje ih provode i onih koje sudjeluju u međunarodnoj razmjeni. Mnogi znaju ponešto o carinama ili o nekim drugim oblicima zaštite, no osim razumijevanja samog pojma treba se uzeti u obzir da je carinski sustav vrlo kompleksan jer u njemu osim vrhovnih državnih organa koji uvode ovakve mjere i izvoznika ili uvoznika, sudjeluje i čitav niz drugih aktera. S druge strane, često dolazi do promjena na političkoj i gospodarskoj sceni, mijenjaju se zakoni, pravilnici, nastoje se uvesti i provoditi reforme i to s različitih područja i djelatnosti poput poljoprivrede, turizma ili primjerice trgovine kojima bi državni organi ali i rezidenti ostvarivali najveću korist. Slična je situacija i s carinama koje se uvode iz brojnih razloga. Takve novouvedene carine mogu imati pozitivan ali i negativan učinak, osim toga ovakav tip zaštite može prouzročiti brojne probleme i donijeti dalekosežne posljedice, štoviše, može uzrokovati i sporove između zemalja, no gledajući s pozitivne strane, njihovim uvođenjem, može se doprinijeti razvitku domaće industrije i proizvodnje. Prije donošenja odluka važno je analizirati i dati odgovore na pitanja tko će ostvarivati pozitivne učinke, odnosno najveću korist, a tko će biti na gubitku, točnije tko će osjećati posljedice njihovog provođenja? Rad proučava izvozne carine i njihovu problematiku, odnosno njihovu ulogu koja će u budućnosti, odnosno nakon što stupe na snagu, utjecati na opseg proizvodnje što dovodi u pitanje daljnju ponudu i potražnju u zemlji i inozemstvu. Osim toga, izvozne carine, utjecat će i na formiranje novih, uglavnom viših cijena upravo onih proizvoda koje se nastoje izvoziti. Međutim, jedan od glavnih problema koji će se vrlo brzo javiti je neizvjesnost u lancu opskrbe s obzirom da je određenim zemljama lakše i jeftinije uvoziti nego razvijati i ulagati u vlastitu industriju koja bi se bavila proizvodnjom ili preradom, dok se kod drugih javlja nestašica, odnosno manjak takvih značajnih sirovina za samu proizvodnju i opskrbu. U tom pogledu izvoznih carina, velika se pažnja pridaje značajnim i izrazito rijetkim sirovinama poput metala, minerala i dragog kamenja koji se u velikoj mjeri crpe i izvoze upravo iz onih zemalja koje njima obiluju. Mnoge zemlje pridodaju veliku pažnju izvozu naročito zbog činjenica da se na taj način povećava plasman domaćih proizvoda u inozemstvo čime se jača konkurentnost i stvara prepoznatljivost, osim toga povećavaju se prihodi države i devizne rezerve, stvaraju se nova radna mjesta, također, rast izvoza će utjecati i na rast BDP-a i slično. No, ukoliko se zanemaruju potencijalni problemi koji bi mogli nastupiti, naročito u prirodi s neobnovljivim izvorima energije, a s druge strane, pridodaje se velika pažnja navedenim pozitivnim učincima, mogu se pojaviti brojni negativni efekti koji bi značajno narušili i devastirali čitavu buduću proizvodnju. Iz tog razloga, brojne države, u ovom slučaju Indonezija, nastoje ograničiti izvoz kako bi regulirale proizvodne procese i onemogućile plasman širokog raspona proizvoda po relativno niskim cijenama. Stoga, Indonezija ali i mnogi drugi, nastoje ostvariti značajne i dalekosežne ciljeve koji će doprinijeti razvitku brojnih industrija čime će se potaknuti i povećati zaposlenost u zemlji, no osim toga, ostvariti brojni drugi ciljevi u korist razvitka industrija ali i rezidenata koji će se u budućnosti njima služiti.