Osnovna ideja ovog završnog rada temelji se na problemu nejednake raspodjele dohotka i bogatstva u društvu. Rad je podijeljen na šest glavnih cjelina. U prve tri cjeline razmatra se teorijski pristup pojmu dohotka, bogatstva te nejednakosti i siromaštva. Nejednakost se javlja u svim dijelovima društva, te utječe na naše živote bili mi toga svjesni ili ne. Nejednakost dohotka mjeri se pomoću Lorenzove krivulje i Gini koeficijenta. Gini koeficijent jedan je od pokazatelja nejednakosti u svijetu, pa se tako i u Hrvatskoj koristi za praćenje dohodovne nejednakosti i iznosi 29,9% (Državni zavod za statistiku, 2017). Prema navedenom postotku vidljivo je da je u Hrvatskoj dohodovna nejednakost manje izražena. Lorenzova krivulja grafički prikazuje stupanj nejednakosti u razdiobi dohotka. Od četvrte cjeline pa do kraja razmatraju se problemi dohodovnih nejednakosti drugih zemalja i njihovo rješavanje, te problem siromaštva u Republici Hrvatskoj. Jedan od načina borbe protiv nejednakosti dohotka jesu progresivni porezi na bogatstvo i prihod. Tijekom analize svjetskog gospodarstva mogu se naći različiti državni programi za socijalno ugroženo stanovništvo čime se iskazuje spremnost djelovanja u rješavanju problema nejednakosti. Država može na različite načine utjecati na smanjivanje nejednakosti u raspodjeli dohotka, odnosno na smanjivanje siromaštva u državi. Nepotrebno je osmišljavati nove zakone nego je potrebno poboljšati postojeće zakone. Kako bi se ti zakoni ostvarili presudni su politička volja i odlučnost vodstva, te je važno osnažiti i građane, pogotovo siromašnije kako bi sudjelovali u političkim procesima. Prema tome siromašni će biti sve siromašniji, a bogati sve bogatiji dokle god se to ne postigne.