Predstaviti, objasniti i povezati ekonomske doktrine koje su obilježile ekonomsku povijest, temeljni je cilj ovoga rada. Samim time pokušalo se navesti najznačajnije predstavnike svakog pojedinog razdoblja, pritom ne izostavivši mišljenja pojedinih autora i stvaralaca koji su naposljetku, u velikoj mjeri doprinijeli konačnoj sintezi. Počevši od merkantilističke teorije koja uočava da je najvažnije povećati novčanu masu u zemlji, ali pritom spriječiti odljev nacionalnog bogatstva izvan granica zemlje, preko fiziokratske doktrine koja se smatra oštrom reakcijom na merkantilističke ideje veličajući pritom poljoprivredu kao temeljnu i isključivu djelatnost, pa sve do klasične liberalne škole koja je potom istovremeno kritizirala i merkantilističku i fiziokratsku teoriju, pokušalo se povezati ekonomsku povijest u jednu sveobuhvatnu cijelinu. Posljednji u okviru ovoga rada, ali jednako važan pravac u ekonomskoj povijesti dominantan od kraja 18. pa sve do polovice 19. stoljeća jest ekonomski liberalizam koji veliča slobodno tržište te se temelji na ukidanju svih barijera i ograničenja u unutarnjoj i međunarodnoj razmjeni. U ovome se radu također pokušalo u svaki pojedini pravac ekonomske misli skrenuti pažnju na situaciju u Hrvatskoj. To je za mnoge autore koji se bave hrvatskom ekonomskom povijesti predstavljalo izazov iz jednostavnog razloga jer se radi o razdobljima za koja su izvori oskudni. Ono što je posve jasno jest da su se pravci poput merkantilizma i fiziokratizma u ondašnjoj Dubrovačkoj Republici, Dalmaciji, Istri, ali i kontinentalnoj Hrvatskoj pojavljivali nešto kasnije nego što je to bilo u drugim europskim zemljama. Uz to, potrebno je imati na umu da hrvatska sredina nije bila toliko napredna i jaka da bi mogla razviti vlastite pravce koji bi mogli značajnije utjecati na cjelokupnu ekonomiju. Ono što je zajedničko svim autorima koji proučavaju ekonomske teorije jest želja da izvuku najbolje poruke za buduće generacije koje će u konačnici primjenjivati kroz svoje djelovanje u daljnjem napretku.