Tema koja je obrađivana u ovom radu jesu Međunarodne financijske institucije s naglaskom na Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond. One su osnovane na ideji svojevrsne solidarnosti uvjetovano potrebom da se razvije sustav pomoći koji će omogućiti oporavak globalno loše ekonomske, gospodarske i opće situacije nakon Drugog svjetskog rata. Svjetska banka je, nakon svoje prve zadaće obnove ratom uništenih zemalja, pokrila mnoga područja od daljnjeg razvitka gospodarstva i iskorjenjivanja siromaštva, preko raznih sfera društvenog života pa sve do ekoloških projekata. Osim financijskim doprinosom, njezina je važnost što signalizira privatnom kapitalu u koja regionalna i globalna pitanja investirati. Međunarodni monetarni fond je financijski značajniji u posuđivanju sredstava, ali više fokusiran na podršku konkretnih projekata kojima prethodi detaljna i rigorozna analiza zbog čega je ponekad pod negativnom percepcijom institucije koja zadire u nacionalne politike i način vođenja države. S druge strane njegova je prednost upravo u vlastitoj autonomiji budući da je lišen bliskosti s raznim europskim političarima te otporan na njihov politički utjecaj zbog čega je efikasniji u rješavanju kriznih situacija. Republika Hrvatska je također koristila usluge MFI-a koje su svakako pripomogle njenom oporavku nakon svjetske financijske krize, a također i prilikom saniranja šteta nastalih nakon Domovinskog rata. Noviji projekti nakon nedavnih potresa u Zagrebu pokazuju da potreba za ovakvom vrstom pomoći ne prestaje, pa zaključno ostaje ustanoviti da se, unatoč eventualnim mogućim nedostacima, uloga Međunarodnih financijskih institucija u globalu i njihov učinak na zemlje članice svakako mogu ocijeniti pozitivnima i potrebnima te je potencijal nastavka njihova buduća rada vrlo izvjestan.